A.Siniarska

A.Siniarska

Naziv djela: Blindsight

Ime autora: agata siniarska, zrak, vrućina, bakterije, znoj, znanstvene činjenice, diskursi, utjecaji, osobne drame, ogovaranja, nule, misli, unutarnja brzina, presađivanje, žene, izvanzemaljci i druge vrste
Informacije o nastupu: posebna zahvala Gradskoj galeriji iz Kalisza (Poljska)

Kratki životopis:
Agata Siniarska djeluje u formatu nastupa, događanja, djelovanja, predavanja, videa i ostalih. Kako je proučavala koreografiju i okušala se u mnogim kazališnim formama trenutno razvija feministička ***FUN istraživanja i njeguje svoju potrebu za jezikom i pisanjem, filmom i animacijom u domeni svojeg djelovanja. Osnivačica je kolektiva „Female trouble“ (Ženski problemi) – grupe koja je u početku osnovana između nekoliko prijatelja te se bavi identitetom, tijelom, feminizmima, užitkom, potvrđivanjem i ljubavlju.
Ovisna o fikciji ona provodi svoja istraživanja oblikujući se u alat retorike kroz kulturne strukture utisnute u nju. Svaki njen postupak, koji pokreće duboko teorijsko oklijevanje, izveden je sa strašću i intenzivnim čuđenjem i to često ne u samoći nego u društvu mnogih sjajnih avantura.

http://cargocollective.com/agatasiniarska

Kratki opis djelovanja:
Što bi bila naša stvarnost da vidimo stvari koje ne možemo vidjeti. Kakvog bi bila intenziteta, izgleda, okusa.
Bi li to bila jedna stvarnost ili možda bolje rečeno više stvarnosti.

Ako možemo reći da je stvarnost sačinjena od raznih odnosa onda je nevidljivo velik dio toga. Taj dio koji se često naziva nulom ili ničim. Nula možda ne znači ništa u Zapadnom svijetu ali to ne znači da to utječe na način na koji stvari funkcioniraju. Ako nula predstavlja rupu, prostor, ili dio koji nedostaje onda jedan predstavlja pozitivno a digitalni strojevi obrću ove binarne vrijednosti. Nula je nešto, ali neopisiva je što nije uobičajeno sa stvarima koje su „nešto“.

Nula je uvijek bila nešto potpuno drukčije od znaka koji je potekao iz nemogućnosti Zapada da definira nešto takvo kao „nulu“ koja nije ništa specifično ali nije ni ništa. Posebno je točno da se s ili bez znaka koji ih predstavlja kao neaktivne minuse, rupe ne mogu definirati samo kao nedostatak pozitivnog. To je samo analitički mit. Čestice nisu stvarnije od onoga što prolazi kroz njih… to nije odsustvo ili prostor koji bi morao biti popunjen nečim drugim. Rupe su nabijene čestice koje se kreću unazad. Za kvantnog fizičara rupe nisu odsustvo čestica nego čestice koje putuju brže od brzine svjetlosti.

Bili ili ne bili svjesni mi živimo u zapetljanim mrežama, nismo individualne, razdvojene jedinke; mi živimo između diskursa, drugih jedinki, jezika – sve prelazi naše „postavljene“ granice. Stvarnost se ne kreće pravocrtno i po linijama tiskanih stranica. Definitivno ne ova. Ja sam propusna, ne mogu biti sigurna u granice; granice mojih misli, osjećaja, mašte i najzad tjelesnih granica. Nekontrolirano međudjelovanje između mene i ostalih. Ja sam dio golemog kolektiva. Ne mogu tvrditi posjedovanje ičeg. Način na koji mislim, osjećam, na koji sam svjesna i nisam, koji znam i ne znam – to su samo zapetljane sile od kojih su neke skrivene od javnosti, neke ukradene a neke nesvjesno otete.

 

title of the work: blindsight
authors ( your ) name: agata siniarska, air, heat, bacteria, sweat, scientific facts, discourses, affects, personal dramas, gossips, zeros, thoughts, inner speeds, transplants, women, aliens and other species
performance data: special thanks to City Gallery of Kalisz

short CV:
Agata Siniarska makes works within formats of performances, events, practices, lectures, videos, others. Having given a chance to different kinds of theatrical forms, having studied choreography, currently she devises feminist fun studies and cultivates her yearnings for language and writing, cinema and animation in the scope of her practices. She is a founding member of female trouble – a friendship based collective revolving around identity, body, feminisms, pleasure, affirmation and love. Addicted to fiction, she conducts her investigations, fashioning herself as a tool of rhetoric, through the cultural structures inscribed to her. Every action she makes, fueled by the energy of profound theoretical hesitancy, she approaches with passion and intense fascination, acting many times not alone but in the company of many exquisite adventures. http://cargocollective.com/agatasiniarska

short description of the work:

What would be our reality if we could see all the things we cannot see. What would be its intensity, its image, its taste. Would it be one reality or shall I say realities.

If we might say that reality is the state of relations, the invisible is a huge part of it. This part that many times is called zero or nothing. Zero may mean nothing to the Western world, but this has nothing to do with the way it works. If zero is supposed to signify a hole, a space, or a missing piece, and one is the sign of positivity, digital machines turn these binaries around. Zero is something, though not some quality, which is what usually we mean by ‘thing’.

Zero was always something very different from the sign which has emerged from the West’s inability to deal with anything which, like zero, is neither something in particular nor nothing at all. And it is certainly the case that, with or without the signs that represent them as inert negativities, holes themselves are never simply absences of positive things. This is purely analytical myth. Nothing is just as much a particle as what passes through it…these are not absences, spaces where there should be something else. Holes are charged particles running in reverse. For the quantum physicist, holes are not the absence of particles but particles travelling faster than speed of light.

Being and not being aware, we are living in entangled webs, we are not individual, separated entities: we live between discourses, other entities, languages – everything is crossing our ‘established’ borders. Reality does not run along the neat straight lines of the printed page. Definitely not this one. I am porous, I cannot be sure of any borders: borders of my thoughts, emotions, imagination, finally physical borders. Uncontrollable interaction between me and the others. I am a part of huge collective. I cannot claim any ownership. The way I think, I feel, I am aware, I am not aware, I know, I work – this is just simply entanglement of forces, some of them hidden from the public display, some of them stolen, some of them unconsciously taken.

agata blindsight