Ibrahimović/Georgiev/Rakić – Concerto…

© Photo: Kaja Brezocnik

 

Concerto for three bodies

“Progress in work” – trio happening             

Concerto for three bodies[1] (Koncert za tri tijela) – “progress in work”[2] („napredak u radu“) je trio[3] happening[4] koji je proizašao iz kolektivnog radnog[5] procesa[6] autorstva[7] na temu[8] komunikacije[9] između glazbe[10] kao zvučnog[11] sustava[12] i plesa[13]/izvedbenog tijela[14] kao sustava pokreta[15].  Ovaj proizvod[16] ne pripada nikome[17] i odvija se u kazališnom prostoru. Teče kako je sa i bez svega što se dogodilo i što će se dogoditi, bez obzira na reference[18] koje bi se mogle imati.

Premijera[19]: PTL-Plesni Teatar Ljubljana, 12.i 13. travnja 2012.

Pokroviteljstvo: O.N.E.  (Hrvatska), STANICA – servis za suvremeni ples (Srbija), LOKOMOTIVA – centar za nove inicijative u umjetnosti i kulturi (Makedonija)/ Jardin d’ Europe, Europska kulturna zaklada (Step Beyond), Plesni Teater Ljubljana (Slovenia), Nomad Dance Academy – network.

Autorstvo[20]: Azra Ibrahimović[21] (CRO), Jovana Rakić[22] (SRB), Aleksandar Georgiev[23] (MK/BG)

Dramaturg[24]Rok Vevar (SLO)

Glazba[25]kolaž[26]

Trajanje: 55-60 min



[1] Ime izvedbe

[2] Podnaslov izvedbe

[3] Trio se odnosi na različite glazbene ansamble i forme u komponiranju i izvođenju određenog glazbenog djela

[4] Happening je izvedba, događaj ili situacija namijenjena da se smatra umjetnošću. Obično izvedbena umjetnost.

[5] Rad; ljudski napor; Obraditi sustav – koristiti pravila i procedure namijenjene zaštiti sustava kako bi se umjesto toga sustavom manipuliralo u svrhu željenog ishoda

[6] Objedinjujući principi koji operiraju u mnogim različitim sustavnim kontekstima; vremenski okvir: proces je trajao mjesec dana u Beogradu i tri tjedna u Ljubljani

[7] Kolektivno autorstvo – rad koji je napravilo više sudionika, no je li išta tako jednostavno kad je u pitanju umjetnost?

[8] Subjekt (gramatika)- ‘o kome ili o čemu rečenica govori’

[9] Komunikacija dolazi od latinske riječi „communis”, što znači dijeliti. Za komunikaciju je potreban pošiljatelj, poruka, te primatelj kojem je poruka namijenjena, iako primatelj ne mora biti prisutan ili svjestan pošiljateljeve namjere da komunicira u trenutku kad komunikacija započinje; stoga se komunikacija može odvijati preko velikih udaljenosti u vremenu i prostoru. Za komunikaciju je potrebno da obje strane koje komuniciraju dijele područje komunikativnog zajedništva. Komunikacijski proces završava kada primatelj razumije poruku pošiljatelja. Povratna informacija je ključna za efikasnu komunikaciju.

[10] Glazba je umjetnička forma čiji je medij zvuk i tišina. Glazbena kompozicija može se odnositi na originalno glazbeno djelo, na strukturu glazbenog djela ili na proces stvaranja novog glazbenog djela. Notacija je pisana ekspresija glazbenih nota i ritma na papiru korištenjem simbola. Kada se glazba zapisuje, intonacija i ritam glazbe se bilježe, zajedno sa uputama o izvođenju glazbe. Čak i kad je glazba precizno notirana, izvođač i dalje mora odnijeti mnoge odluke. Proces u kojem izvođač odlučuje kako izvoditi glazbu koja je već komponirana i notirana naziva se interpretacija.

[11] Zvuk je mehanički val koji je oscilacija pritiska kojeg prenosi krutina, tekućina ili plin, a sastoji se od frekvencija unutar raspona sluha i dovoljno velike jačine da se čuje; ili osjet koji stimulira slušne organe pri percepciji takvih vibracija.

[12] Sustav je skup elemenata i odnosa koji su različiti od odnosa tog skupa ili njegovih elemenata s drugim elementima ili skupovima. Skup je skupljanje u cjelinu određenih, zasebnih objekata naše percepcije i naše misli – koji se zovu elementi skupa.

[13] Ples je, prema jednoj od svojih definicija, umjetnost koju izvode pojedinci ili grupe ljudskih bića, u kojoj je ljudsko tijelo instrument, a pokret je medij. Pokret je stiliziran, a cijeli plesni rad karakterizira formirana struktura. Ples se obično izvodi uz glazbeni ili neku drugu ritmičku pratnju.

[14] Izvedbeno tijelo – objektivno tijelo – cilj: rezultat za čije se ispunjenje ulaže trud

[15] Pokret – čin ili proces kretanja

[16] U ovom slučaju format izložen na premijeri

[17] Odnosi se na autore

[18] Pojam referenca koristi se u mnogim sferama ljudskog znanja, te prisvaja nijanse značenja specifične za kontekste u kojima se koristi. Pojam referenca može preuzeti mnoge oblike, uključujući: misao, senzornu percepciju koja je zvučna (onomatopeja), vizualna (tekst), olfaktorna (miris)ili taktilna (dodir), emotivno stanje, odnos s drugim,prostorno-vremenska koordinata, simbolička ili alfanumerička, fizički objekt ili energijska projekcija; ali, drugi konkretni i apstraktni konteksti postoje kao metode definiranja referenci unutar djelokruga raznih područja koja traže izvorište, mjesto polaska, ili izvornu formu. To uključuje metode koje namjerno skrivaju referencu od nekih promatrača, kao u kriptografiji.

[19] U ovom se slučaju odnosi na: neki proces koji je prvi puta javno prezentiran kao proizvod, u skladu sa društvenom strukturom.

[20] Kvaliteta ili stanje koje bivanja autorom; funkcija ili ponos autora

[21] Azra Ibrahimović (CRO) je izvođačica i trenutno živi u Barceloni. 2010. bila je dio MAPA (Moving Academy for Performing Arts, Amsterdam) edukacijskog programa, a Movea (International Corporeal Mime School, Barcelona) 2013. godine. Nastavlja se obrazovati pohađanjem satova i sudjelovanjem u radionicama koje održavaju umjetnici iz različitih područja izvedbenih umjetnosti. Njeno prvo izvođačko iskustvo postigla je radom na izvedbama produkcije kazališne skupine Pinklec (Hrvatska), a kasnije radeći na mnogim projektima s raznim grupama, umjetnicima i autorima u Sarajevu, BiH, gdje je radila u polju pedagogije izvedbenih umjetnosti tako što je održavala radionice za ples i pokret za djecu i mlade u sklopu Tanzelarije. Sudjelovala je u brojnim izvedbama i kazališnim predstavama kao izvođač, instruktor i autor; njen trenutni umjetnički rad fokusiran je na ispitivanje i istraživanje percepcije u različitim kontekstima u kojima, vjeruje, leži inspiracija za inovativno korištenje tijela kao alata.  

[22] Jovana Rakić (SRB) ima diplomu iz antropologije sa Filozofskog fakulteta u Beogradu, a trenutno studira diseminaciju plesa na diplomskoj razini na Hochschule für Musik und Tanz u Kölnu, Njemačka. Od 2003. bavi se kazalištem, suvremenim plesom i izvedbenom umjetnošću. 2011. dobila je Dance Web stipendiju, a 2010. sudjelovala je u Nomad Dance Academy te ENPARTS Open Campus, Dansens Hus Stockholm 2011.  Često je surađivala sa umjetnicima različitih pozadina. Od 2008. posvetila se i počela surađivati s socijalno marginaliziranim grupama u Srbiji. U tom kontekstu radila je kao izvođač, plesač i plesni pedagog unutar projekata The Day After (Dan poslije) i Body Frame (Tjelesni okvir). Trenutno je angažirana kao jedan od 6 autora na projektu Temporaries kojeg podupiremreža APAP (2012.-2013.), koja okuplja nove koreografe iz Beograda.

[23] Aleksandar Georgiev(MK/BG)   obrazovanje u plesnom kazalištu stekao je na New Bulgarian Universityju, počevši 2004. godine. Nakon toga uslijedilo je nekoliko neformalnih edukativnih programa, kao što je Nomad Dance Academy, 50 Days Fly Low (50 dana leti nisko) i Passing Through (U prolazu) sa Davidom Zabranom, Spaziom, DanceWebom, itd. Druga prebivališta i laboratoriji formirani su  naknadno, a stvoreni su od programa edukativnih sustava na kojima je sudjelovao, pa je tako sada dio nekoliko međunarodnih kolektiva i platformi koje kontinuirano rade. Trenutno pohađa diplomski studij koreografije na DOCH-u, Stockholm. Što se tiče radova koja je stvorio od 2008, radova koji su međunarodno izvođeni, neka od njih se bave kolektivnim formatima funkcioniranja, kolektivnim autorstvom, kolaborativnim sustavima, a neka se bave boli, glupošću, nevidljivim arhitekturama i suptilnošću.

[24] Jedan od doprinosa dramaturga je kategorizirati i raspravljati o različitim tipovima i vrstama predstava, njihovoj međupovezanosti i stilovima. Nakon ove rečenice, u našem slučaju stavljen je kao dramaturg za kolektivne procese/metode.

[25] Odnosi se na glazbena djela koja se koriste za vrijeme izvedbe        

[26] U ovom slučaju kolaž znači korištenje kratkih segmenata različitih glazbenih djela sastavljenih u jednu cjelinu

 

 

Concerto for three bodies

“Progress in work” – trio happening

Concerto for three bodies[1]- “progress in work”[2] is a trio[3] happening[4] which came out of a collective authorship[5] work[6] process[7] on the subject[8] of communication[9] between music[10] as a sound[11] system[12] and dance[13]/performative body[14] as a system of movements[15]. This product[16] does not belong to anyone[17] and is taking place in theater space. It flows as it is with(out) everything that happened and that will happen, regardless to references[18] one may have.

Premiered[19]:  PTL-Plesni Teatar Ljubljana, 12th and 13th of April 2012

Supported by: O.N.E. (Croatia), STANICA- service for contemporary dance (Serbia), LOKOMOTIVA-center for new initiatives in arts and culture (Macedonia)/ Jardin d’ Europe, European Cultural Foundation (Step Beyond), Plesni Teater Ljubljana (Slovenia), Nomad Dance Academy – network.                      

Authorship[20]Azra Ibrahimović[21] (CRO), Jovana Rakić[22] (SRB), Aleksandar Georgiev[23] (MK/BG)

Dramaturg[24]Rok Vevar (SLO)

Music[25]collage[26]

Duration: 55-60 min



[1] Name of the performance

[2] Subtitle of the performance

[3] Trio refers to different musical ensembles and forms in composing and performing a certain piece of music

[4] Happening is a performance, event or situation meant to be considered art, usually as performance art.

[5] Collective authorship- work produced by multiple participants, but what is ever that straightforward when it comes to art?

[6] Work; human labor; Working the system – using the rules and procedures meant  to protect a system in order, instead, to manipulate the system for a desired outcome

[7] Unifying principles which operate in many different systemic contexts; time frame: the process took  one month in Belgrade and three weeks in Ljubljana

[8] Subject (grammar)- ‘who or what the sentence is about’

[9] Communication has been derived from the Latin word “communis”, meaning to share. Communication requires a sender, a message, and an intended recipient, although the receiver need not be present or aware of the sender’s intent to communicate at the time of communication; thus communication can occur across vast distances in time and space. Communication requires that the communicating parties share an area of communicative commonality. The communication process is complete once the receiver has understood the message of the sender. Feedback is critical to effective communication between parties

[10] Music is an art form whose medium is sound and silence. Musical composition can refer to an original piece of music, the structure of a musical piece, or the process of creating a new piece of music. Notation is the written expression of music notes and rhythms on paper using symbols. When music is written down, the pitches and rhythm of the music is notated, along with instructions on how to perform the music. Even when music is notated precisely, there are still many decisions that a performer has to make. The process of a performer deciding how to perform music that has been previously composed and notated is termed interpretation.

[11] Sound is a mechanical wave that is an oscillation of pressure transmitted through a solid, liquid, or gas, composed of frequencies within the range of hearing and of a level sufficiently strong to be heard, or the sensation stimulated in organs of hearing by such vibrations.

[12] A system is a set of elements and relationships which are different from relationships of the set or its elements to other elements or sets. A set is a gathering together into a whole of definite, distinct objects of our perception and of our thought – which are called elements of the set.

[13] Dance, by one of its definitions, is an art performed by individuals or groups of human beings, in which the human body is the instrument and movement is the medium. The movement is stylized, and the entire dance work is characterized by formed structure. Dance is commonly performed to musical or other rhythmic accompaniment.

[14] Performative body- objective body- objective: a result for whose achievement an effort is made

[15] Movement-the act or process of moving

[16] In this case the format presented on the premiere

[17] refers to authors

[18] The term reference is used in many spheres of human knowledge, adopting shades of meaning particular to the contexts in which it is used. References can take on many forms, including: a thought, a sensory perception that is audible (onomatopoeia), visual (text), olfactory (smell), or tactile (touch), an emotional state, a relationship with other, a space-time coordinate, symbolic or alpha-numeric, a physical object or an energy projection; but, other concrete and abstract contexts exist as methods of defining references within the scope of the various fields that require an origin, point of departure, or an original form. This includes methods that intentionally hide the reference from some observers, as in cryptography.

[19] In this case refers to: some process for the first time publicly presented as a product, in synchronization with the social structure.

[20] The quality or state of being an author; the function or dignity of an author

[21] Azra Ibrahimović (CRO) is a performer, dancer and creator currently living in Barcelona. In 2010 she was a part of MAPA (Moving Academy for Performing Arts, Amsterdam) educational program and Moveo (International Corporeal Mime School, Barcelona) in 2013. She keeps on educating herself by attending classes and participating in workshops held by artists of various performing arts fields. Her first performing experience was achieved through work on performances in production of the theater group Pinklec (Croatia), and later on working on many projects with various groups of artists and authors in Sarajevo, BiH, where she was working in performing arts pedagogy by giving workshops of dance and movement for children and youth as part of Tanzelarija. She participated in numerous performances and theater plays as a performer, coach and author; her current artistic work is focused on questioning and exploration of perception in different contexts in which, she believes, lays the inspiration for innovative use of body as a tool.

[22] Jovana Rakić (SRB) holds a graduate degree in Anthropology, Philosophical Faculty Belgrade, currently studying in Dance Dissemination MA studies, Hochschule für Musik und Tanz in Cologne, Germany. Since 2003 she has been engaged in theatre, contemporary dance and the performing arts. She was a recipient of the Dance Web scholarship 2011. and took part in the Nomad Dance Academy 2010 and ENPARTS Open Campus, Dansens Hus Stockholm 2011. She often collaborated with artists coming from different backgrounds. Since 2008 she is also dedicated to and started collaborating with socially marginalized groups in Serbia. In this context she worked as performer, dancer and dance pedagogue within the projects The Day After and Body Frame.  She is currently engaged as one of six authors of the project Temporaries, supported by the APAP network (2012-2013), which gathers emerging choreographers from Belgrade.

[23] Aleksandar Georgiev (MK/BG) had his education in dance theater at the New Bulgarian University starting 2004. Then a couple of non-formal educational programs followed such as: Nomad Dance Academy, 50 Days Fly Low and Passing Through with David Zabrano, Spazio, DanceWeb, etc. Other residencies and laboratories were formed later and were created from the network programs of the educational systems he took part in, so now he is part of a few international collectives and platforms that work on an ongoing basis. He is currently studying at the MA program in Choreography at DOCH, Stockholm. In terms of the work he created since 2008, work that has been performed internationally, some of it deals with collective formats of functioning, collective authorship, collaborative systems , and some focus on pain, stupidity, invisible architectures and subtlety.

[24] One of the dramaturg’s contributions is to categorize and discuss the various types and kinds of plays, their interconnectedness and their styles. Following this sentence, in our case was placed as dramaturge for collective process/methods.

[25] Refers to musical pieces that are used during the performance

[26] In this case collage means using short segments of different musical pieces and set it in one track