Tijela za Milanu – Larisa Navojec

PRVA PREZENTACIJA PROJEKTA:

IMG_2370 IMG_2324

Tijela za Milanu

 Moja potraga za vlastitim umjetničkim identitetom započela je nakon vrlo osobnog i intimnog razgovora s Milanom Broš u dnevnome boravku njezina stana u Preradovićevoj, godinu dana prije nego što nas je napustila. Potraga je prerasla u potrebu za umjetničkom reakcijom koja se nastavila projektom Posvećeno Milani izvedenim 2013.g. na Platformi HR.

Danas kroz proces Reaction_I: Tijela za MILANU pokušavam retekstualizirati metode, znanja i djelovanja Milane Broš kroz plesačka tijela.

Prilika je to baviti se povijesnom vrijednošću Milane Broš kao avangardne umjetnice koja je ostavila velik trag u našemu plesnom nasljeđu, dakle referencom na rad koji označava našu plesnu povijest, a za mene kao autoricu ima emotivan i profesionalan utjecaj.

Kao temelj za nastanak materijala koristila sam publikaciju Milaninog TASK predloška i dokumentaciju njezina rada. Ona mi je ponudila istraživački prostor, kreativno okruženje, otvorila mogućnosti rada na umjetničkome procesu i potaknula stvaranje.

Nisam slijedila korake redoslijedom predloženim u TASKu nego sam, igrajući se njima, stvorila vlastitu strukturu.

Ova zahtjevna, odgovorna, intrigantna i nepredvidiva umjetnica izazvala me na reakciju koja je samo početak mojega vječnog traganja

BIJELO KAO SIMBOL PREDSTAVE

U bjelini prostora bavila sam se fenomenom bjeline kao simbolom čistoće, metafizike i filozofskoga traganja. Početkom prošloga stoljeća kroz djelovanje Kazimira Maljeviča bijelo je u svojoj radikalnoj formi izražaja ušlo u likovnu umjetnost. Upotreba bjeline postala je sastavni dio umjetničke prakse u čistome i jednostavnom obliku ili u čitavoj svojoj slojevitosti (kao dio šireg referentnog okvira).

S druge strane radikalno i ekskluzivno korištenje bijele boje često je

predmet ismijavanja i populističko oružje protiv neobjektivne umjetnosti.

Zajednička percepcija bijeloga, na neki je način još uvijek simbolička oznaka svakodnevnih pojmova poput početaka, rođenja, tišine, ništavila ili smrti, vjerojatno je to ironija radikalnog smanjenja. Ja slijedim njezinu poruku svijesti i ideju podizanja svijesti. Uživam u iskustvu postojanja u bjelini, slobodi, ideji i interpretaciji.

Ovaj događaj proslava je mojega dijela prisutnosti u čistoći Milanina djelovanja. Ono kao da mi uvijek iznova izaziva razne emocije i strahove, ali i otvara vrata razumijevanju. To je razumijevanje sada prisutno u dijalogu s vama ili nekim dijelom vaše bjeline. 

Reaction_I:Tijela za MILANU

Autor: Larisa Navojec

Izvođači: Christian Nujster, Larisa Navojec i Grgur Navojec

Ton i video: Willem Miličević i Vice Rossini

Svjetlo: Miljenko Bengez

Glazba: D. Detoni, M. Štibilj, Max Richter, R. Strauss, W. Miličević

Projekt nastao u sklopu rezidencije u Studiu Public in Private, Am Flutgraben Berlin i Plesnom Centru TALA.