Pina i Martha

PINA I MARTHA

plesno-vizualna instalacija

PREMIJERA 05.10.2010 MSU

Koncept, koreografija, režija i izvedba: Larisa Navojec i Tamara Curić
Dramaturg: Haris Pašović
Scenografija i dizajn: Roberta Bratović
oblikovanje tona: Alen Smajić
oblikovanje svjetla: Miljenko Bengez
snimatelj i montažer: Amer Kuhinja
izvođači na filmu: A.Barbarić, P.Valentić, I.Jolić, K.Opić, M.Halilović, L.Šprajcar, A.Fočić, I.Richtermoc, L.Sušić, V.Grandeš i T.Curić
produkcija: Plesni centar TALA

UBOJSTVO U PLESNOM KAZALIŠTU

Samo si jedan jedini ti, Martha je rekla. Da je Martha bila ubijena, nikada ne bismo saznali sve tajne koje nam je otkrivala. Naučila nas je da je naša jedinstvenost prekrasna. Voljela sam plesati jer sam se bojala pricati. Krecuci se, mogla sam osjecati, rekla je Pina. Da je Pina bila ubijena, nikada ne bismo saznali što je govor bez riječi. Naučila nas je kako prerasti strah i osjećati ljubav. Plesači su dragocjeni. Zaštitimo ih. Nemojmo ih ubijati. Nikada.

Gostovanja:

2010 XI Platforma mladih koreografa, Zagreb

Projekt je realiziran uz potporu Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba  i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Čeka(on)a

ČEKA(ON)A
 

AUTORSKI TIM :
Obrada glazbe: Damir Šimunović
Fotografija: Berislava Picek
Snimanje: Jasenko Rasol
Montaža: Dubravko Slunjski
Dizajn: Ivo Raič
Izvršni producent: Tamara Curić
Produkcija: PC Tala i UO ActLab

Predstava «Čeka(on)a» nastaje u koprodukciji Plesnog centra Tala i Umjetničke organizacije ActLab. «Čeka(on)a» je inspirirana stvarnim iskustvom trudnoće izvođača i kreatora ove predstave (Larisa Navojec, Jelena Vukmirica Makovičić i Marko Makovičić) i nastaje kroz višemjesečno istraživanje unutar stvarnog vremena odvijanja trudnoće, kroz sve njene faze. Bavi se prije svega tijelom i čudesnim promjenama koje se dešavaju tijekom trudnoće, promatra kako one utječu na kretanje, osjećaj za vlastiti centar i gravitaciju, i analogno tome na sve svakodnevne radnje koje to isto tijelo obavlja.

Istražuje međusobnu povezanost i uzročno- posljedičnu vezu fizičkih promjena s psihološkim, proces pripreme za ono što dolazi, novo i nepoznato; strahove, snove, nelagode, uzbuđenje, sreću. Isto tako, predstava istražuje i pokušava što bolje osjetiti i dočarati samu situaciju iščekivanja tijekom ovih devet mjeseci u kojima pojam vremena dobiva neku sasvim novu dimenziju. U «Čeka(on)i» sudjeluju mnoga lica; on, ona i ono kao nukleus zbivanja i glavni akteri, a zatim i lica koja u periodu trudnoće postaju vrlo važan i sastavni dio života – ginekolog, babica, literatura, prijateljice, Internet portali i ostali izvori kako poželjnih, tako i za trudnicu nekih nepoželjnih informacija. Nadalje, svi pozvani u «Čeka(on)u» postaju njezin integralni dio; publika svojom prisutnošću sudjeluje u procesu iščekivanja.

AUTORI I IZVOĐAČI:
Jelena Vukmirica-Makovičić
Rođena u Zagrebu 1979. godine. 1998. godine završava Plesnu školu Ane Maletić; nastavlja se intenzivno baviti suvremenim plesom. Surađuje sa Zagrebačkim plesnim ansamblom i BAD company; odlazi na brojne radionice i uči od različitih pedagoga ( David Zambrano, Alexey Taran, Meg Stuart, Russell Maliphant, Alexandra Janeva, Cicelly Berry i dr.). Radi kao suradnica za pokret s glumcima (GK Trešnja, INK Pula, Teatar Exit itd.). U Zagrebu završava Fakultet političkih znanosti, smjer novinarstva. 2004. godine odlazi u London na Central School of Speech and Drama gdje završava studij Klasične glume te stječe titulu Master of Arts. Od 2006. godine živi i radi u Zagrebu, kao glumica i suradnica za pokret. Stječe status Samostalne umjetnice; surađuje s Teatrom &TD, HNK Varaždin, DK Dubrava, Mala scena, ZeKaeM, KNAP itd., radi na televiziji i filmu, te kao umjetnički asistent za pokret na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. 2009. godine izlazi sa svojom prvom autorskom monodramom “Osobna iskaznica”. ČekaONA da njena prva beba dođe na svijet!
Marko Makovičić
Rođen u Zagrebu 1980. godine. 1999. godine upisuje Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, odsjek glume, gdje je i diplomirao 2004. godine. Odlazi na brojne seminare gdje usavršava razne glumačke tehnike (Commedia dell’ arte, M. Chekhov, T. Suzuki, Suvremena mima, Govorništvo, Lee Strasberg i dr.). Od 2000. godine na ovamo surađuje s mnogim kazalištima i s brojnim redateljima i koreografima (M. Sesardić, R. Medvešek, B. Jelčić, N. Rajković, M. Raguž, Zijah A. Sokolović, I. Šimić, M. Kovač, K. Zec, M. Nadarević, I. Kunčević, S. Božić, S. Anočić i dr. ). Radi na televiziji i filmu. 2007. godine stječe status Samostalnog umjetnika. 2006. godine dobiva Nagradu hrvatskog glumišta u kategoriji Najboljeg mladog glumca do 28 g. u predstavi Shakespeare na exit Teatra Exit iz Zagreba. ČekaON da njegova prva beba dođe na svijet!
Larisa Navojec
Rođena u Rijeci 1977. godine. Duži niz godina bila prvakinja Zagreba i Hrvatske u ritmičko-sportskoj gimnastici. 1995. godine završava školu za ritmiku i ples Ane Maletić – Zagreb, te stječe struku kulturno-umjetničkog plesača suvremenog plesa. 1996 – 1999. g. studira na ALVIN AILEY AMERICAN DANCE CENTER ( Independend Study Program + Certificate Program ) 2000. godine stječe status Samostalnog umjetnika. Surađuje sa mnogim koreografima ( Mare Sesardić, Rajko Pavlić, Ksenija Zec, Marjana Krajač, Keren Levi, DV8, Vincente Silva, Fred Benjamin, Cosmin Manoulescu, Giuseppe Chico… ), redateljima ( Ivica Šimić, Lary Zappia, Haris Pašović, Leo Lemo, Robert Raponja, Krešo Dolenčić, Nina Kleflin, Borut Šeparović…) i kazalištima ( ZKM, Mala Scena, Komedija, Kerempuh, Virovitica, ITD, HNK Zagreb, HNK Osijek, ZKL…). Bila član Studija za suvremeni ples i Zagrebačkog plesnog ansambla. 2000. godine osniva umjetničku organizaciju Plesni Centar TALA i festival Platformu Mladih Koreografa. Do danas sudjeluje u stvaranju 60 – ak predstava od dječjih, plesnih, dramskih do mjuzikala. Dobitnik je mnogih nagrada između kojih je i Nagrada hrvatskog glumišta 2006. godine u kategoriji Najbolje plesačice suvremenog plesa. Kao koreograf i plesač sudjelovala na velikom broju komercijalnih projekata – televizijske emisije, koncerti, eventi, videospotovi, festivali, reklame… ČekaONA da njena prva beba dođe na svijet!

Uz potporu: Gradski ured za kulturu Grada Zagreba, Ministarstvo kulture RH Zahvaljujemo: Foto studio Badrov, Pilates Body Studio, Fitness studio MGM, Davor Franičevič, Miljenko Bengez

 

PressCut materijali: “Čeka(on)a”

za otvaranje donjih materijala potreban Vam je neki od PDF čitača:

Čeka(on)a
Čeka(on)a

Srce moje kuca za nju

SRCE MOJE KUCA ZA NJU

 

Autor i redatelj: Borut Šeparović
Koreografi: Tamara Curić, Larisa Lipovac, Borut Šeparović
Dramaturg: Oliver Frljić
Trener: Darjan Delač
Izvođači:
PRVO POLUVRIJEME: Adriana Josipović, Ana Stunić, Ana Vilenica, Antonia Matković, Daria Karić, Helvecia Tomić, Iva Morandini-Plovanić, Martina Car, Martina Tomić, Nataša Mihoci, Petra Milojković, Rina Kotur
DRUGO POLUVRIJEME: Antoaneta Boras-Vidov, Brigita Sajko, Davorka Drvodelić, Lela Lujanac-Kerdić, Mirjana Kalinger, Nada Kos Balen, Renata Petrović, Sanja Plepelić, Silva Cirković, Sonja Cirković, Vasiljka Martinović, Zrinka Banić-Tomišić
Loopovi i glazba uživo: Tomo in der Muhlen, Tin Ostreš
Glas: Filip Brkić, Goran Vlaović (RTL televizija)
Oblikovanje svjetla: Miljensko Bengez
Majstor zvuka: Alen Smajić
Oblikovanje promotivnog materijala: Zoran Đukić
Fotografije: Damir Žižić
Internet podrška: Vedran Gulin, Proximity ZG
Koordinacija i produkcijsko vodstvo: Borut Šeparović (Montažstroj) i Tamara Curić (Tala)
Odnosi s javnošću: Dinka Bujas, Ana Mikin
POWERED BY (u suradnji sa): Grad Zagreb – ured za kulturu, Grad Zagreb – ured za socijalnu zaštitu, Ministarstvo kulture RH, Hrvatski Nogometni Savez, Hrvatski zavod za zapošljavanje – područna služba Zagreb, Zagrebački Velesajam, Centar za nezavisnu kulturu i mlade
Medijski pokrovitelji: T-portal, Radio 101
Nogomet već odavno nije zabava koja žene ostavlja ravnodušnima. U predstavi “Srce moje kuca za nju” one idu korak dalje; prisvajaju povlašteni rekvizit muškog teritorija i pokazuju koliko su doista umješne s njim.Montažstroj i Plesni centar Tala donose rekonstrukciju spektakularne pobjede Hrvatske nad Engleskom rezultatom 3:2 na Wembleyu, 21. studenog 2007. No kako to već obično biva s nogometom, tako i ovdje sporednom postaje rutina baratanja loptom, a sve ostalo poprima mitske dimenzije. Postoji li doista ijedan društveni fenomen danas koji u tolikoj mjeri može sublimirati snažne emocije i ujediniti naciju, svjedočiti kao simbol njezina (ne)uspjeha ili u konačnici, podastrijeti istinu o nama samima?  U ovoj predstavi u kojoj Hrvatska uvijek iznova pobjeđuje, žensku nogometnu vrstu čine izvođačice većinom bez kazališnog iskustva. Tijekom dva poluvremena one će se spremno znojiti za Hrvatsku; u prvom dijelu jedanaest mladih plesačica izvodi koreografske materijale kroz koje se glorificira nogomet, a potom njihovo mjesto na sceni preuzimaju jedanaest nezaposlenih žena koje prepričavaju svoju biografiju i svoje iskustvo na tržištu rada. Zajednički će ponuditi odgovor na pitanja kakvu zemlju želimo i volimo, kad pobjeđujemo a kad smo prisiljeni priznati poraz.

 

PressCut materijali: “Srce moje kuca za nju”

za otvaranje donjih materijala potreban Vam je neki od PDF čitača:

Srce moje kuca za nju
Srce moje kuca za nju
Srce moje kuca za nju
Srce moje kuca za nju
Srce moje kuca za nju

 

Supersomething

SUPERSOMETHING

PREMIJERA 21.12.2008. ZKM POLANEC

autori i izvođači: Larisa Lipovac, Roberta Milevoj, Andrea Gotovina, Damir Klemenić
scenarist: Giuseppe Chico
originalna glazba: Damir Šimunović
oblikovanje svjetla: Milan Kovačević
kostimografija: Hana Letica
fotografija: Amer Kuhinja
dizajn: Srđana Modrinić
PR: Ana Kovačević Šteković
izvršni producent: Tamara Curić
produkcija: Plesni centar TALA

Supersomething, novi projekt plesnog centra Tala, enigmatični je i duhoviti spoj tenisa i plesa.  Sam naslov predstave „super“ referira na prezentnost izvođača, njihovu odlučnost da ustraju u izvedbi, kontrastiranu temi ( something) koja izmiče bilo kakvoj vrsti konačnog određenja. Pitanje povijesne kodificiranosti plesa, putem raspolozive dokumentacije, kolektivnog sjecanja i amnezije, te sporta kao kodificirane reprezentacije ironijski se izvrće u predstavi. Ideološki i koreografski smjerovi blijede, te ostaju sa strane, sve u korist jačanja unutarnjih vibracija gledatelja.  Supersomething kao da nas želi podsjetiti da je svaki kazališni čin istovremeno dijalog s poviješću koji se realizira u međusobnom ogledavanju i osjećaju bivanja gledanim, u iluziji, imaginaciji i igranju perspektiva.

Gostovanja:
2009 X Platforma mladih koreografa, Zagreb
2009 Performa festival, Maribor (Slovenija)

Projekt je realiziran uz potporu Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba  i Ministarstva kulture RH.

 

PressCut materijali: “Supersomething”

za otvaranje donjih materijala potreban Vam je neki od PDF čitača:

Supersomething
Supersomething
Supersomething

Out of service

OUT OF SERVICE

 

PREMIJERA 06.03.2007. TVORNICA kulture Zagreb

režija: Keren Levi
autor i izvođači: Darko Japelj, Larisa Lipovac, Damir Klemenić, Roberta Milevoj, Sonja Pregrad
obrada glazbe: Zvonimir Dusper i Alen Smajić
oblikovanje svjetla: Miljenko Bengez
dizajn: BooBoo
izvršni producent: Tamara Curić
produkcija: Plesni centar TALA

 

Out of service je predstava koja se bavi pitanjima Dostupnosti, na osobnim i međusobnim razinama, u okviru i izvan okvira kazališta.
Pet izvođača imaju vlastita stajališta o temi. Kroz raznolike plesne radnje oni nastoje predočiti promatračima svoju konfuznost, neodlučnost i viđenje stvari:
Kako se učiniti dostupnim? Što je stanje dostupnosti? Što sam spreman ponuditi? Koliko daleko sam spreman ići?
Predstava pokušava prikazati i prenijeti te paralelne puteve istaživanja i pronaći način da bude na raspolaganju publici.
Međutim i nažalost, dobre namjere nisu uvijek garancija za uspjeh  i iz želje da se bude na raspolaganju, “out of service“ polako ali sigurno prestaje biti na raspolaganju …

Gostovanja:

2007  5. BOK fest, Bjelovar
2007 24. Tjedan suvremenog plesa, HKD-Rijeka i Histrionski dom-Zagreb
2007 NAGIB Festival eksperimentalnega giba, Gustaf/Pekarna, Maribor ( Slovenija )
2007 3. showcase of Hrvatskih kazališta, Zagreb
2007 VIII Platforma mladih koreografa, Zagreb
2008 XI European Dance Festival, Larnaca ( Cipar )
2008 Le Transfrontalier festival de danse de Grand Region, Luxembourg i Nancy ( Francuska )
2008 Punch! Festival – Danswerkplaats, Amsterdam ( Nizozemska )
2009 Lille 3000, Lille ( Francuska )

Projekt je realiziran uz potporu Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba  i Nizozemske ambasade u Zagrebu.


PressCut materijali: “Muškarci u suknjama, a žene isto?”

za otvaranje donjih materijala potreban Vam je neki od PDF čitača:

PressCut_materijal Out of service
PressCut_materijal Out of service
PressCut_materijal Out of service
PressCut_materijal Out of service

Lift

LIFT

PREMIJERA 16.01.2006. ZAGREBAČKO KAZALIŠTE LUTAKA

koreografija: Larisa Lipovac
autori i izvođači: Zdravka Ivandija, Bojan Valentić, Alen Smajć, Larisa Lipovac, Igor Pauška
originalna glazba: Alen Kraljić and Alen Smajić
ostala glazba: : Telefon Tel Aviv; Maceo & The Macks/Cross The Tracks; Louis Armstrong “ What a Wonderful World “
oblikovanje svjetla: Deni Šesnić
kostimografija: Zdravka Ivandija
scenografija i video: Igor Pauška
fotografija: Slavica Subotić
dizajn: Boo Boo
produkcija: Plesni centar TALA
Lift se odvija većim dijelom u ograničenom prostoru kabine od pleksiglasa gdje svakodnevna situacija prisilne intime potpunih stranaca varira od neurotičnih gesta nelagode do visokoestetizirane plesne igre. Dok se u malom prostoru smjenjuje petoro izvođača, dizalo postaje metafora prvo ljubavnih veza, a potom i cijelog svijeta kao prostorno ograničene zajednice utemeljene na strahu.

Lift je za autoricu pojam višestruka značenja, stoga ga «naseljava» mnoštvom interpreta. Ona i plesač, te «plesni amateri» scenograf – vizualni umjetnik, kostimografkinja i autor glazbe u skučenom prostoru progovaraju o potrazi i opstanku pojednica u otuđenom društvu današnjice.

Lift je dinamična metafora suvremenog života.

Posebnost ovog projekta je kombiniranje medija i stvaranje specifične scenske iluzije, začudnost, zaigranost, a neobičnost je u tome što su se uz dva plesača na sceni našli kao izvođači i suradnici za glazbu, kostim i video. Zajedno su kroz proces istraživanja ujedinili svoje medije i umjetničke discipline ( likovnu, plesnu, video i glazbenu umjetnost ) kako bi stvorili LIFT današnjice.
Projekt je realiziran uz potporu Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba  i Ministarstva kulture RH.

 

PressCut materijali: “Sjeme i Lift”

za otvaranje donjih materijala potreban Vam je neki od PDF čitača:

Sjeme i Lift
Sjeme i Lift
Sjeme i Lift

Sjeme

SJEME

Koreograf: Tamara Curić
U početku bijahu kamen i lava. Kamen je postajao lava, a lava kamen. i tako bijaše dugo, dugo vremena.. predugo da bi ga se izbrojalo. No, sjeme je zasijano. Usred vladavine elemenata premoćnih da bi marili za njega.. ali, u pustoši svemira nije bilo samo. Možda će dospjeti, možda neće. Možda i samo postane jedno od onih koji motre i nose darove, a njegovi plodovi daju novo sjeme. Nema lošeg ishoda jer svaka emocija, misao, osjet, ushit već su obogatili kozmički vrt.

Koreografija: Tamara Curić
Udaraljke: Elvira Happ
Plešu: Ognjen Vučinić (ZPA), Tamara Curić
Originalna glazba: Alen Kraljić
Ostala glazba:“Clicks and cuts”, “Compost”
Oblikovanje svjetla: Deni Šesnić
Kostimografija: Zdravka Ivandija
Scenografija: Tamara Curić, Igor Pauška
Design: Boo Boo
Produkcija: Plesni Centar Tala

 

PressCut materijali: “Sjeme i Lift”

za otvaranje donjih materijala potreban Vam je neki od PDF čitača:

Sjeme i Lift
Sjeme i Lift
Sjeme i Lift

Muškarci su u suknjama…

MUŠKARCI U SUKNJAMA, A ŽENE – ISTO!?
PREMIJERA 07.03.2005 DRAMSKO KAZALIŠTE GAVELLA

koreografija: Larisa Lipovac i Tamara Curić
autori i izvođači: Branko Banković, Damir Klemenić, Tamara Curić, Larisa Lipovac, Aleksandra Mišić, Žak Valenta
originalna glazba: Alen Kraljić
oblikovanje svjetla: Deni Šesnić
kostimografkinja: Zdravka Ivandija
instalacija: Josipa Štefanec
video: Tomislav Fiket
fotografija: Slavica Subotić
dizajn: Petar Fadić
produkcija: Plesni centar TALA

Odjevni predmet koji sam po sebi komunicira brojne dramske momente, jer «suknja» nipošto nije samo odjevni predmet ili modni izbor. Suknja je ideologijski znak koji doduše povezuje žene i redovnike, ali nipošto ne predstavlja dopušteni dio inventara muške garderobe zapadnoeuropskih društava. U prvoj slici predstave šest njezinih izvođača svoja i tuđa tijela, postavljena u vrstu, promišljaju od «nulte» točke kože, a ne onoga što prekriva kožu i kasnije dobiva ime odjevnog predmeta. Stojeći golih torza, leđima okrenuti publici, plesači u bijelim suknjama signaliziraju svekoliku jednakost ljudskih tijela, jednakost dobivenu činjenicom rođenja, jednakost gotovo dječjih tijela, ali i tijela kao javnih i privatnih subjekata zajedničke korporalnosti: pokreću nas isti mišići, dijelimo vrlo slične motoričke i taktilne mogućnosti, naša stopala i naša prsa u podjednakoj se mjeri stalno oslanjaju jedna na druge i ne govore jezikom razdvajanja. Tijelo je kooperativno i nenasilno. Presvlačenje u crne suknje čitavu grupu preobražava u kompetitivnu skupinu ratnika i Amazonki, tim više što je izbor suknje ili haljine povezan s video zapisima o svakom pojedinom plesaču, zbog čega se «ekran» socijalne fikcije, projiciran na gigantskoj bijeloj suknji u lijevom uglu pozornice, podudara s odjećom koju tijelo odabire za svoj natjecateljski identitet. Natjecanje na pozornicu uvodi čitav niz osobnih razlika, ali ponovno je dramaturški zadržana temeljna slika ljudske grupe u ravnoj crti, jedino što sada prvo tijelo u koloni zaklanja ostala, pa među njima dolazi do bitke za mjesto vođe; natjecanja za najvidljivije mjesto…izvođači individualno svjedoče koliko je privatnih značenja pohranjeno u «jednostavnom» predmetu suknje. Kako predstava odmiče, sve dalje smo od kože: ispisi šarenih kostima u stalnim presvlačenjima, baš kao i vizualna utiskivanja socijalnih tabua u plesačka tijela, sve su češći markeri izvedbenog identiteta. Ipak, predstava završava istom utopijskom notom kojom je i otpočela: opuštenom izvedbom «slobodnih nogu», atmosferom tuluma u kojem svatko radi što god želi, leži gdje god želi i pleše kako god njemu ili njoj odgovara. U isto vrijeme, na sceni se pojavljuje lik muškog glazbenika koji doslovce izranja iz gigantske bijele suknje, a njegova električna gitara, blago naslonjena na gotovo svadbeno svečanu žensku suknju, još jednom dovodi u pitanje muški poredak rock’n'roll ikonografije, nježno preludirajući. (N.GOVEDIĆ)

Gostovanja:

2005 Man.in.fest, Cluj-Napoca ( Rumunjska )
2005 XIII Almada Dance Festival, Lisabon, ( Portugal )
2007 Istarsko narodno kazalište, Pula – Istra
2007 10th European Dance Festival, Larnaca, ( Cipar )

Projekt je realiziran uz potporu Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba  i Ministarstva kulture Republike Hrvatske
 

 

PressCut materijali: “Muškarci u suknjama, a žene isto?”

za otvaranje donjih materijala potreban Vam je neki od PDF čitača:

Muškarci u suknjama, a žene isto
Muškarci u suknjama, a žene isto
Muškarci u suknjama, a žene isto
Muškarci u suknjama, a žene isto
Muškarci u suknjama, a žene isto
Muškarci u suknjama, a žene isto
Muškarci u suknjama, a žene isto
Muškarci u suknjama, a žene isto
Muškarci u suknjama, a žene isto
Muškarci u suknjama, a žene isto

Aquaplan

AQUAPLAN
PREMIJERA 16.04.2004. KC CENTRA KAPTOL

koreografija i izvedba: Larisa Lipovac
originalna glazba: Alen Kraljić – producent, Mario Rašić – bas, Jakša Kriletić – sax, Vlado Višnjić – gitara
oblikovanje svjetla: Deni Šesnić
scenografija: Marta Crnobrnja
rekviza: Miljenko Sekulić
kostimografija: Mirjana Zagorec
video: Larisa Lipovac i Igor Barberić
montaža videa: Tomislav Fiket
fotografija: Tamara Curić, Petar Fadić
dizajn: Petar Fadić
izvršni producent: Tamara Curić
produkcija: Plesni centar TALA
(ostala glazba – «Iza zelenog šala» I. Šerfezi, «Rendez – vous» St. Germain, «Tosca» Puccini)

Projekt je nastajao tri godine…..od početne ideje razvio se  kao solo predstava koja ujedinjuje pokret, dramski tekst, video i svjetlo i postavlja ih u interakciju.U to je uključena publika koja sjedi gotovo na sceni – oko scene. Vrlo je bitan kontakt publike i izvođača. Izvođač pokušava uvesti publiku u svijet i sistem Aquaplana putem mimike, teksta, pokreta, zvuka, svega onog što izvođač proživljava.
Tri stanja vode ( led, para i tekuće stanje ), tri prostorna plana, muškarac ( na videu ) i žena, njihove potrebe, doživljaji i svi oni segmenti koji čine jednu vezu.Stvorila sam sistem unutar kojeg se stvarala predstava.Ako uzmemo da je muški prostor, prostor leda krut i ograničen. To je mjesto gdje se muškarac osjeća ugodno, a žena ne.Ako uzmemo da je ženski prostor, prostor pare mašta i igra. To je mjesto gdje se žena osjeća ugodno, a muškarac ne.Onda je tekuće stanje voda koja simbolizira zajednički prostor, prostor harmonije. Sa njime sve počinje i završava.Njemu težim ja i sva moja shvaćanja…. s obzirom na to i shvaćanje jedne veze – zajedništva muškarca i žene.

Gostovanja:
2004 Festival neverbalnog kazališta, Sv. Vinčenat – Istra
2004 V Platforma mladih koreografa, Zagreb
2006 Festival Oppla – Solo Danza – Teatro Out Off, Milano ( Italija )

Projekt je realiziran uz potporu Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba  i Ministarstva kulture RH.

Skips

SKIPS

PREMIJERA 05.03.2001. SKUC DVORANA FORUM

 

autor: Elvira Happ
koreografija i izvedba: Larisa Lipovac i Tamara Curić
udaraljke: Elvira Happ
glazbeni suradnici: Matija Dedić – klavijatura, Darko Pecotić – obrada zvuka na računalu
oblikovanje zvuka: Zvonko Zdunić
oblikovanje svjetla: Saša Fistrić
kostimografija: Manuela Vladić-Mašturko
izrada kostima: Ivanka Panjkret
svirajuća scenografija: Elvira Happ
izrada scenografije: Zvonko Domiter i Elvira Happ
likovno oblikovanje: Klaudija Rajić
fotografija: Vladimir Kovačić i Zvonko Domiter
tekstove uredila: Iva Patarčec
produkcija: Plesni centar TALA

Ova glazbeno-plesna predstava nastala je kao rezultat mojih ideja i preokupacija koje su se pojavljivale i nestajale, koje su se izaoštravale i zamućivale sve do trenutka mog osobnog SKIPS-a. Kazalište, ples i eksperimentiranje zvukom doveli su me do ideje svirajuće scenografije, koju ne želim odvojiti kao poseban segment, ona je nerazdvojivi dio umjetničkog izraza – zvuk, pokret, prostor. Predstava je realizirana kroz improvizaciju na temu koja će se iz predstave u predstavu razvijati i mijenjati gradeći odnos ZVUK-POKRET-PROSTOR. Kako se mijenja jedan od elemenata, mijenjaju se situacije. Ostalo je potraga za obratom, rješenjem zagonetke možda iznenađenjem. ( E. HAPP )

 

Gostovanja:

2001 Glazbeni bienale Zagreb
Projekt je realiziran uz potporu Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba  i Ministarstva kulture

Baloni

IZ ŽIVOTA BALONA
INOZEMNA PREMIJERA 28.01.2001. SZENE BUNTE WAHNE-AUSTROTANZ,BEČ

HRVATSKA PREMIJERA 07.10.2001. TEATAR EXIT

 

koreografija, režija i izvedba: Larisa Lipovac i Tamara Curić
stručni savjetnik: Matko Raguž
originalna glazba: Zvonimir Dusper
oblikovanje svjetla: Saša Fistrić
kostimografija: Mira Androšević
fotografija: Renato Branđolica
dizajn: Ivana Zanze
produkcija: Plesni centar TALA

 

Ovaj projekt namijenili smo dječjoj publici kako bi im kroz jednu drugu dimenziju predočili vrlo kreativni način izražaja koji dobivamo pokretom. Istražujemo tijelo u  bestežinskom stanju kroz različite situacije. Balon poprima ljudske karakteristike, a  ljudi  (plesači) karakteristike balona. Kroz improvizaciju dobili smo fragmente koji čine dramaturški niz i pretvaraju igru u priču. Predstava potiče maštu, te otvara mogućnosti kreiranja na drugim umjetničkim poljima.
Gostovanja:

2001 Szene Bunte Wahne – Austrotanz, Beč ( Austrija )
2001 Multikids festival za djecu i mlade, Beč (Austrija)
2002 Hvarsko kazalište
2002 turneja po domovima za nezbrinutu djecu
Projekt je realiziran uz potporu Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba  i Ministarstva kulture RH.

Zaljubljena svinja

ZALJUBLJENA SVINJA
PREMIJERA 05.06.2002. XIX TJEDAN SUVREMENOG PLESA

 

autor i redatelj: Vicente Silva Sanjinẽs
koreografija i izvedba: Dina Ekštajn (SSP), Ana Jurić (SSP), Larisa Lipovac, Ana Kreitmeyer, Ivica Kovačević, Carlos Gabriel Martĩnez, Vicente Silva Sanjinẽs
glazbeni suradnik: Alen S. (Kontrapunkt kolektiv)
asistent koreografa: Vesna Grandeš
oblikovanje svjetla: Miljenko Bengez
scenografija: Ivo Knezović
scenografiju realizirao: Kazimir Curić
kostimografija: Nevenka Marelj
fotografija: Slavica Subotić Maccormick
dizajn: Petar Fadić
izvršni producent: Tamara Curić
produkcija: Plesni centar TALA

Plesna improvizacija, metamorfoza na sceni, lirske slike, pokreti, oni koji mogu publiku dovesti na sam rub zamišljenog. Želja kao najsnažnija sila u kojoj se isprepliće dinamika življenja. Pomiću se granice osjećanja. Ljubav.

Kao svinja kojoj nikada nije dovoljno…uživaju u ljubavi, blatu, hrani, vole blato u očima, ustima i na svojim leđima. Obožavaju pranje, čistu vodu koja ih osvježava i obnavlja njihova osjetila. Na kraju ostaju dvoje…kao ljubavnici bez granica, divlji i voljeni, okruženi su likovima kao duhovima.
Gostovanja:

2003 turneja – Ponec theater Prag i Hradec Kralove (Češka)
2003 turneja sjeverni Mexico, Universidad Nacional Autónoma de Mexico, Centro Nacional de las Artes Mexico city
2003 Teatarfest, Sarajevo (BIH)

 

Projekt je realiziran uz potporu Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba  i Ministarstva kulture RH.