TASK 13 – ISABELLE SCHAD

PDF DOWNLOAD ISABELLE_TASK13

1 – Sve započni sa željom. Legni ili idi nekamo gdje možeš biti sam, primjerice vani u prirodi, gdje možeš pustiti misli da slobodno lutaju, gdje možeš zamisliti ‘nešto’ ili ‘ bilo što’ s čime bi se htio baviti, stvarati, oko čega bi htio/htjela stvoriti djelo. Ne sudi o onome što ti prvo dođe, zasad, to zaista može biti bilo što, ne znači nužno da će to i ostati ili dobiti komad ili…

Svojevrsno slobodno asocijativno sanjarenje. Ono što se pojavi može biti blizu ili daleko od tebe, nepoznato ili poznato… Ima veze s tobom.

 

2 – Idi u studio. Provedi neko vrijeme na istražujući svoju praksu. Ako ti još nije potpuno jasno što je ‘tvoja praksa’, provedi vrijeme u studiju i razvij je – to može biti tjelesna vještina, rad s objektima ili bilo kojim drugim medijem. Drži se svog medija.

Pozabavi se radom s tim medijem. Proširuj istraživanje kako bi otkrio više o mediju kojim se baviš i o njegovoj građi/svojstvima. Ako su ti potrebne dodatne informacije, idi negdje gdje možeš naći ono što trebaš (možda je to netko tko se bavi time ili radionica na neku specifičnu temu, ili predavanje, knjiga…) Uglavnom to nije ‘daleko’…

 

3 – Što god to jest ili postaje… ‘tvoja praksa’, pobrini se za to da tvoje tijelo ima odnos s njom. Tako to postaje tjelesna vještina. Možda to već jest tjelesna vještina, ali ako nije – npr. više je vještina pisanja – vidi kako možeš natjerati svoje tijelo da sudjeluje u toj vještini, kako se tvoja vještina artikulira kroz moguću kompleksnost koja se pojavljuje.

 

4 – Nastavi si postavljati pitanja u vezi sa praksom koju istražuješ. Budi znatiželjan, vidi kako možeš naučiti više o tome, što ti treba za to… Stvari koje te okružuju (možda su to knjige, slike, objekti, zvukovi…) Nastavi se pitati o odnosima iz jedne stvari u drugu. Možda će ti praksa postati jasnija pa ćeš stoga jasnije vidjeti gdje leži potencijal za izraziti nešto na taj način. To može postati koreografska praksa već tijekom tog trenutka… Utoliko što počinješ organizirati materijale (pokrete ili radnju ili…)

 

5 – Vrati se na svoju želju. Počni kopati u odnos između forme i sadržaja. Što bi volio izraziti i na koji način bi to volio pokazati?

Što forma može sadržavati u odnosu na značenje?

Razmisli o apstrakciji u svojoj formi.

 

6 – Nastavi s razvijenom praksom. Forma se može izvesti iz nje ili se napuniti kroz nju. Tema i forma su isprepletene.

Započni organizirati svoj materijal u vremenu i prostoru. Potrebno je svakodnevno preispitivati nastali materijali. Budući da je uključeno iskustvo, a (tvoje) iskustvo je drugačije iz dana u dan, nemoj se ponavljati. Razmisli o tome da ‘zaboravljanje onog što već znaš’ također može biti praksa sama po sebi.

 

7 – Ovo te ne sprječava da ‘pišeš’ vlastiti rad. Zapisivanje (npr. kao rezultat) bi također trebalo implicirati ideju tvoje prakse, tako da na kraju izvođenje tvog rada (npr. nakon rezultata) također postane samo po sebi praksa.

Vježbaj izvođenje svog rada ispred drugih/za druge za vrijeme svog procesa.

Nemoj zaustaviti proces sa trenutkom javnih prezentacija, već nastavi ‘otkrivati stvari’ za to vrijeme… Rad će se nastaviti rasplitati, možda će se transformirati, kristalizirati, postati…

Uživaj…

 

Isabelle Schad ( NJEM ) je studirala klasični ples u Stuttgartu i plesala za mnoge koreografe sve dok nije počela razvijati vlastite projekte od 1999. nadalje. Njen rad se nalazi na sučelju plesa, izvedbe i vizualnih umjetnosti, te istražuje odnos između tijela, (re)prezentacije, forme i iskustva. Podučava i odlazi na turneje diljem svijeta.

 

 

1 – Begin with a desire. Lay down or go somewhere where you can be alone, out in nature for example, where you can let your thoughts drift freely, where you can imagine ‘something’ or ‘anything’ that you would like to deal with, create, make a work around. Don’t judge what comes up, for now, it can really be anything, it doesn’t necessarily mean that this stays or gets the piece or…

A kind of free associative day-dreaming. What comes up can be close to or far away from you, unknown or familiar… It has to do with you…

 

2 – Go in the studio. Spend some time doing the practice that is yours. If you are not yet clear about ‘your practice’, spend time in the studio and develop a practice of yours – it can be body practice, or a practice with materials, or any other medium. Stick to your medium.

Be busy working with this medium, with this material. Open up the research around your material in order to find out more and more about the matter at play. If you need additional information, go somewhere where you can find what you need (maybe it is a practitioner or a workshop in something particular, or a lecture, a book…) Mostly it is not ‘far away’…

 

3 – Whatever it is or becomes… ’your practice’, see that you have a relationship with your body to this practice. So it becomes a body practice. Maybe it is a body practice already, but if it is not – e.g. it is more a practice of writing – see how you make your body participate in your practice, how your practice articulates itself through the possible arising complexity.

 

4 – Keep asking questions to yourself in regards to your practice. Be curious, see how you can learn more about it, what you need for it… Things that surround you (maybe it is books, or images or objects, sounds…) Keep asking about the relationships from one thing to another. You may get clearer in your practice and see therefore more clearly, where the potential to express something with it lays. It may become a choreographic practice during this moment already… In as far as you start organizing materials (movements or actions or…)

 

5 – Go back to your desire. Start digging into a relationship between form and content.

What would you like to express and in which way would you like to show it?

What can the form contain in regards to meaning?

Consider abstraction in your form.

 

6 – Carry on with your practice. The form can derive from your practice or be filled through your practice. The theme and the form are intertwined.

Start organizing your material in time and space. A practice needs to be re-invented every day. You are not ‘repeating’ anything as experience is involved and (your) experience is different from one day to another. Consider that ‘forgetting what you know already’ can be a practice in itself, too.

 

7 – This doesn’t prevent you from ‘writing’ your work. Writing it down (e.g. as a score) should also imply the notion of your practice, so that in the end, performing your piece (e.g. after the score) becomes a practice in itself as well.

Practice performing your piece in front of / for others during your process.

Don’t stop the process with the moment of the public presentations, but keep ‘finding out things’ during this time… The work will carry on unfolding itself, it may still transform, crystallize, become…

Enjoy…

 

 

Isabelle Schad ( GER ) studied classical dance in Stuttgart and danced for many choreographers, from 1999 own projects. Her work is at the interface between dance, performance and visual arts and investigates the relationship between body, (re)presentation, form and experience. She teaches and tours worldwide.