TASK 2 – IRMA OMERZO

1 IDEJA → Provokacija rađanja ideje za neki budući projekt nije linearan proces. Ljepota ovog koraka upravo je u tome da ne vladamo totalno svim njegovim segmentima. Ideje se javljaju kad im se najmanje nadamo i to vrlo često u sasvim čudnim okolnostima. Ali kad bolje o njima razmislimo možemo zaključiti da nije sasvim slučajno da nam je baš ta ideja “pala na pamet”.

Dakle, prvi korak je pronaći temu budućeg projekta. Temu koja te se osobno iz bilo kojeg razloga tiče, kopka te, zanima, postavlja ti pitanja. To može, ali i ne mora, biti nešto intimno. To može biti i bavljenje posve apstraktnom formom, ali treba te se osobno ticati  kako bi znala/znao stati iza toga tj. znala/znao o čemu točno “govoriš” kroz projekt i zbog čega baš to radiš na određen način.

2 LJUDI → Odabir interpreta i suradnika vrlo je važan segment svakog projekta. Ti ljudi su, iako nisu kao ti u potpunosti odgovorni za projekt, nosioci velikog djela buduće kreacije. Od ljudi koji sudjeluju u projektu očekuje se povjerenje, raspoloživost i strpljenje kako bi ih mogla/mogao usmjeravati tijekom procesa nastanka i tijekom izvedbi. No isto tako ti si ta/taj koja/koji snosi odgovornost za cijelu buduću stvar. Ti si osoba od  koje se očekuje da postavi okvir unutar kojeg ćeš usmjeravati interprete i suradnike te donositi konačne odluke. Naravno da se vaš međusobni odnos mora temeljiti na kreativnom i konstruktivnom dijalogu, te da obje strane moraju zadržati fleksibilnost za dobrobit budućeg projekta. Stoga, u ovom projektu prihvati ulogu koreografa–autora projekta koji nije ujedno i interpret istog tj. nije na sceni tijekom izvođenja. Prema vlastitom afinitetu i u skladu projekta pomno izaberi svoje interprete i suradnike, pa artikuliraj zašto su baš oni izabrani i neophodni za buduću kreaciju.

3 PROJEKCIJA → Maštanje, bilježenje i stvaranje mentalnih slika novog projekta intuitivni su vodič te nezaobilazna spona između zamisli i realizacije. Zamišljaj slike, scene, skice projekta s konkretnim interpretima. Zamišljaj svoje izabrane interprete i njihove kvalitete zbog kojih si ih izabrala/izabrao. Zamišljaj na koji način ti oni odgovaraju obzirom na temu budućeg projekta te razmisli što im možeš ponuditi kao izvođački izazov. Razgovaraj sa svim suradnicima o budućem projektu, o njegovoj temi i o razlozima zbog kojih baš to želiš raditi. Razradi upitnik o izabranoj temi i mailom im postavi konkretna pitanja o njihovom viđenju problematike teme projekta, na koji način ih se ista tema može ticati, što to za njih točno znači ili ne, itd. Dobro pročitaj odgovore i na temelju njih napiši prve zadatke tj. upute za svakog od izvođača osobno kao i grupne upute i zadatke za početak proba u dvorani. Obzirom na budući rad i ljude koji će biti na sceni, jasno odredi kakva vrsta tjelesne pripreme je najpoželjnija, pobrini se da je ona svakodnevno prisutna na početku svih proba tijekom pripreme projekta i prije svake izvedbe.

4 DVORANA 1 / PRVI DIO → Maštanje, bilježenje i stvaranje mentalnih slika novog projekta intuitivni su vodič te nezaobilazna spona između zamisli i realizacije. Zamišljaj slike, scene, skice projekta s konkretnim interpretima. Zamišljaj svoje izabrane interprete i njihove kvalitete zbog kojih si ih izabrala/izabrao. Zamišljaj na koji način ti oni odgovaraju obzirom na temu budućeg projekta te razmisli što im možeš ponuditi kao izvođački izazov. Razgovaraj sa svim suradnicima o budućem projektu, o njegovoj temi i o razlozima zbog kojih baš to želiš raditi. Razradi upitnik o izabranoj temi i mailom im postavi konkretna pitanja o njihovom viđenju problematike teme projekta, na koji način ih se ista tema može ticati, što to za njih točno znači ili ne, itd. Dobro pročitaj odgovore i na temelju njih napiši prve zadatke tj. upute za svakog od izvođača osobno kao i grupne upute i zadatke za početak proba u dvorani. Obzirom na budući rad i ljude koji će biti na sceni, jasno odredi kakva vrsta tjelesne pripreme je najpoželjnija, pobrini se da je ona svakodnevno prisutna na početku svih proba tijekom pripreme projekta i prije svake izvedbe.

5 DVORANA 1 / DRUGI DIO  → Kontinuiran, svakodnevni rad  u dvorani, uključujući i fizičku pripremu interpreta, ukazuje na potencijal i smjernice budućeg izvedbenog materijala i sam jezik  “predstave”, pa je vrijeme i da propozicije postanu sve konkretnije. Drugi dio proba, otprilike 60% od cjelokupnog vremena za pripremu utroši se na stvaranje konkretnih materijala ili scena kako bi ugrubo dobila/dobio scenski “kostur” samog projekta. O svakom materijalu razmisli na koji način on korespondira s tvojom početnom idejom. Razmisli tiču li se i dalje dobiveni materijali tebe i izvođača te na koji način. Razmisli o tome zašto bi to publika trebala i htjela vidjeti, kojoj se publici obraćaš i što želiš komunicirati putem ovog projekta, bez podilaženja. Paralelno definiraj scenografiju, kostime i zvuk ako su ti oni potrebni iz opravdanih razloga. Pazi da ih ne uvedeš prekasno u proces i da njihovo postojanje ne ide na štetu materijala koje s interpretima stvaraš. Koristiš li glazbu ili zvuk neka oni budu bez ritma i melodije. Ritmičnost i melodioznost potraži u samom pokretu, te nizanju scena u cjelinu.

6 DVORANA 1 / TREĆI DIO → Poprimanje kontura projekta najavljuje da je “predstava” u završnoj fazi tj. u finalizaciji. Treći dio proba, otprilike 15% od cjelokupnog vremena za pripremu utroši na tvz. prolaze. Nakon definiranja strukture, redoslijeda scena, od početka do kraja prolazi kroz “predstavu” svaki dan možda i nekoliko puta, traži ritam, poveznice i unutrašnju logiku djela koje ste napravili. Ostavi si vremena za rad na detaljima, na finoj izradi, na preciznosti svakog sastavnog segmenta projekta. Ako radiš sa svjetlom pozovi dizajnera svjetla na probe u nekoliko faza projekta, pričaj mu što i kako radite. Definirajte likovnost ili atmosferu djela i obzirom na želje i mogućnosti zajedno donesite odluke o načinu oblikovanja svjetla. U završnoj fazi projekta izbori se za barem nekoliko dana na sceni prije same javne izvedbe.

7 IZVEDBE → Čini se da je gotovo i da je sada “predstava” u rukama onih koji je uživo izvode. Pomalo čudan osjećaj da je sad to “to”, iako možda i nije ispalo onako kako si zamišljala/zamišljao na početku. Napiši tekst najave za program i za novinare. Nemoj koristiti citate, nemoj opisivati projekt. Napiši što, kako i zašto si napravila/napravio ovaj projekt.  Ne zaboravi zahvaliti se na svojstven način svim interpretima i suradnicima koji su zajedno s tobom zaslužni da je projekt upravo takav kakav je. Gledaj svaku izvedbu i zapisuj korekcije te prije svake slijedeće izvedbe ih uvrsti. Koliko god puta “predstava” igrala uvijek je možeš dorađivati, usavršavati i održavati kako bi dobro sazrele te bila uvijek živa i izazovna onima koji je izvode. Molim te javi mi se i ispričaj mi koliko su ti ovi koraci bili od pomoći, a koliko su te sputavali u ovom neuobičajenom procesu stvaranja.

 

TASK 1

IRMA O TASKU

Pisati o vlastitom radu nije baš jednostavno. Obzirom da je jedna od uloga TASK-a (prema objašnjenju njegove kreatorice Martine Granić) i indirektna prezentacija načina koreografskog rada autora, odlučila sam postaviti pitanja plesačima s kojima sam surađivala na najmanje 3 projekta. To su Zrinka Šimičić, Sonja Pregrad, Zrinka Užbinec i Pravdan Devlahović. Smatram da su oni kompetentni govoriti o mom radu te da će se putem njihovih odgovora moći dobiti cjelovitija slika mog načina rada. Stoga im hvala na odgovorima.

 

IRMA: ŠTO SMATRAŠ SPECIFIČNO U RADU NA MOJIM PROJEKTIMA OBZIROM NA DRUGE AUTORE S KOJIMA SI DO SADA SURAĐIVALA/SURAĐIVAO?

Sonja Pregrad:

“Pitanja o temi rada koja nam često postavljaš unaprijed i koja traže jezično oblikovanje naših asocijacija, slika i mišljenja o temi specifični su u tvom radu. Kao i to da se kasnije materijal pokreta gradi iz fizičkog doživljaja pojedinih riječi.

Čini mi se da biraš ljude/izvođače kroz to da prepoznaješ njihove tebi zanimljive kvalitete, što samo po sebi nije specifično, ali imam osjećaj kao da ti imaš specifičan način ‘lovljenja’ – opisivanja i promišljanja tih kvaliteta opet u jeziku.

Imaš jednostavnost u artikulaciji strukture predstave. Struktura je sažeta, nekako uvijek nosi fizičke materijale i daje im najvidljivije moguće mjesto.

Specifičan je tvoj interes za pokret, strpljenje spram procesa proučavanja tebi zanimljivih detalja,  uokviravanje – kako ti to zoveš – pisanje-pokreta u sekvencu ne po principu neke stereotipne plesnosti ili tehnike, nego otkrivajući te male kvalitete, promjene, karaktere…”

 

Pravdan Devlahović:

“Kao specifičnost rada s tobom izdvojio bih delikatnu predanost tijelu kao osnovnom interpretativnom alatu. Tebi su pokret i ritam ti koji čine okosnicu rada na kreaciji izvedbe.”

 

Zrinka Šimičić:

“Materijali uglavnom nastaju na sljedeći način: daješ  verbalnu uputu (koja se najčešće odnosi na kvalitetu kretanja; način kretanja, ponekad na situaciju) koju potom plesač “otjelovi” (kroz improvizaciju ili koreografiju). Nakon toga slijedi zajednički rad tebe i plesača na razumijevanju, razvijanju, usavršavanju materijala. U predstavama u kojima sam sudjelovala nije bilo učenja od tebe unaprijed koreografiranog plesnog materijala već su svi, pa i grupni materijali, kretali iz individualnih interpretacija određenog zadatka.

Vrlo često (osobito u recentnijim radovima) na sceni su pored plesača prisutni i muzičari, likovni umjetnici ili drugi suradnici. Velika pažnja posvečuje se detaljima, kako u tretmanu plesa i pokreta tako i u promišljanju scenografije, svjetla, rekvizita.”

 

Zrinka Užbinec:

“Mislim da postoji nekoliko specifičnosti koje možda nisu rezervirane isključivo za tvoj rad, ali su uvijek prisutne i važne te na različite načine upletene u realizaciju i mišljenje tvojih projekata.

Prije svega, čini mi se da je velika pažnja autorice usmjerena na proizvodnju plesa i specifičnost njegova razvoja iz neke prvotne autoričine ideje, inspiracije ili želje za stvaranjem predstave. U tom procesu generiranja plesnog materijala uvijek se ostavlja  prostor interpretu da ponudi svoja rješenja, a da se pritom pri svakom novom ponavljanju zadrži preciznost, ne izgube detalji, finoća izvedbe i kvaliteta pokreta.

Nadalje, s obzirom na to da se ples unutar kolektiva s kojim već dulje vrijeme radim dominantno proizvodi kroz strukturiranu improvizaciju, misaoni i tjelesni zadatak kojeg plesač proizvodi i rješava na licu mjesta, uvijek mi bude izazovno u tvojim projektima proizvoditi “napisan” ples; ples u kojem glava i ostatak tijela pamte svaki pa i najmanji pokret, koji je pritom i ponovljiv, gradeći tako fiksnu koreografiju. Neobično je i izazovno svakom novom izvedbom tražiti nova rješenja i nove fokuse pažnje unutar takvog, vrlo definiranog okvira.

Isto tako, mislim da je specifičnost tvog rada i u tome da odabiri tema uvijek na neki način nose u sebi notu društvene angažiranosti, neke autorske poruke društvu, tj. kontekstu u kojem živimo i djelujemo.”

 

TASK 2

IRMA: U KOJOJ MJERI OSJEĆAŠ ODGOVORNOST, TJ. STOJIŠ IZA KONKRETNOG PROJEKTA DOK SI NA SCENI INTERPRET I NE POTPISUJEŠ AUTORSTVO? VARIRA LI TO IZMEĐU POJEDNIH PROJEKATA?

Pravdan Devlahović:

“Odgovornost interpreta je interpretacija. Dakle, na njemu je kako će iznijeti ideju autora pred publiku. Gledatelji bi trebali o nečemu razmišljati tijekom izvedbe. Upravo u tom polju mislim da leži moja odgovornost. Kako idealno izvesti ponuđenu autorovu ideju i potaknuti publiku na razmišljanje…”

 

IRMA: OSJEĆAŠ LI SE PONEKAD AUTORSKI ISKORIŠTEN (U NEGATIVNOM KONTEKSTU) KROZ PROCES STVARANJA NEKOG MOG PROJEKTA?

Zrinka Šimičić:

“Volim tvoj odnos prema radu i prema plesačima. Mislim da znaš što radiš i zašto (gledajući teme i problematiku kojima se baviš u predstavama). Zanima te tijelo i pokret na sličan način na koji zanima i mene; smatram da sam sudjelujući u tvojim predstavama kao plesačica puno dobila i dosta od tebe naučila.”

 

Sonja Pregrad:

“Moja želja za suradnjom s tobom proizlazi iz toga što dijelim tvoj interes prema radu s pokretom, a proizlazi i iz toga što sam bila pozvana u tvoje projekte.”

 

IRMA: OVISI LI TVOJ DUGOGODIŠNJI ANGAŽMAN  I SURADNJA SA MNOM O UMJETNIČKIM ILI OSOBNIM AFINITETIMA, ILI MOŽDA O NEČEM TREĆEM?

Sonja Pregrad:

“Način na koji bih ja razvijala temu koju si nam predložila stavljam na stranu, jer ulazim u poziciju iz koje pokušavam razumjeti i pronaći što je i na koji način tebi zanimljivo o toj temi. To je za mene izvođačka pozicija u suradnjama s tobom (uglavnom i inače), gdje mislim da ti od mene tražiš da u procesu imenovanja (riječima i pokretom) budem netko tko ‘autorski doživljava’, a ti si ta koja oblikuješ. Kad sam ‘iskorištena’ na način da imam osjećaj da mi je takav interes aktiviran zapravo se kao izvođač osjećam super (imam to kad osjetim da se bavimo pokretom dubinski ili kompleksno).”

 

Zrinka Šimičić:

“Ne.”

 

 

TASK 3

IRMA: SMATRAŠ LI VAŽNIM I ZAŠTO SVAKODNEVNU FIZIČKU PRIPREMU TIJEKOM RADA NA MOJIM PROJEKTIMA? NA KOJI NAČIN TI TAKVA VRSTA RADA MOŽE KORISTITI NAKON ZAVRŠETKA PROJEKTA?

Zrinka Šimičić:

“Smatram da zajedničko zagrijavanje prije probe interprete stavlja u drugačiju vrstu koncentracije i zajedništva, nego individualno zagrijavanje. Nadalje, ti plesačima nudiš određeni tip treninga vodeći računa o tipu fizičkog (i mentalnog) rada koji slijedi. I konačno, tvoji treninzi su vrlo kvalitetni, u posljednje vrijeme bazirani na Feldenkrais metodi, i mislim da svaki plesač može kroz njih dobiti nešto što će ponijeti dalje.”

 

Zrinka Užbinec:

“Tjelesna priprema je svakako važna plesaču. Na posljednja dva projekta koja sam radila s tobom priprema za probu imala je svoj konkretan značaj; rad na karakterističnoj percepciji tijela i odnosa u njemu na nekim finim, malim i ponekad nevidljivim razinama, no s nekom specifičnom kvalitetom. Naime, imala sam priliku intenzivnije zaviriti u svijet Feldenkrais metode i nisam ju pustila ni nakon završetka projekta, dapače.”

 

IRMA: MOŽEŠ LI OPISATI JEDNU ANEGDOTU TIJEKOM SURADNJE SA MNOM KOJA ILUSTRIRA DUH RADA NA POJEDINOM PROJEKTU?

Pravdan Devlahović:

“Jednom prilikom tijekom proba za predstavu Mi-Nous, povrijedio sam vratnu kralježnicu. Bila je to lakša povreda, ništa neuobičajeno za plesače… Dakle nakon što sam osjetio da me ukliještilo u vratu, legao sam u jedan blagonaklon položaj za kralježnicu i razmišljao o tome kako mi se to dogodilo. Tada si mi  prišla i pitala me koliko mogu pomicati oči desno i lijevo od neutrale pozicije (pogleda ispred sebe). Probao sam i zaključio kako mi i mali pomak oka u desnu stranu uzrokuje bol u vratnoj kralježnici. Na to si rekla: “Evo, sada bar imamo dokaz da su (i) oči direktno konektirane preko živčanog sustava na pokret rotacije glave!”

Izdvajam ovu anegdotu jer mislim da lijepo ilustrira predanost tijelu i kvalitetama pokreta, tako specifičnih za tvoj rad.”

 

 

TASK 4

CITAT IZ KNJIGE LAURENCE LOUPPE “POETIKA SUVREMENOG PLESA”

“Koreograf mora sve pronaći u sebi samome i u drugome u jednom specifičnom odnosu. Uspostava toga odnosa već je uostalom posao “komponiranja”. U tome je čudo i izazov plesnog stvaralaštva: povlačiti niti iz nevidljivog, otjeloviti ono što ne postoji, “oživiti nevidljive slike” govorila je Mary Wigman. Neki će reći: pokret je medij, tijelo je instrument. No postavlja se pitanje kakav pokret i kakvo tijelo. Vidjeli smo da ni pokret ni tijelo ne postoji a priori, prije kinezičkih osjeta koji ih utemeljuju. Koreograf ima zadatak iznaći tijelo (ili barem odabrati među već oblikovanim i osviještenim tijelima tjelesnost u skladu sa svojom zamisli).”

 

 

TASK 5

CITAT IZ KNJIGE: LAURENCE LOUPPE “POETIKA SUVREMENOG PLESA”

“Iako je koreografski čin, i u (djelatnoj) formulaciji njegove zamisli, zajedničko djelo s višestrukim odjecima, postoji jedan, često nepoželjan partner, slijepi putnik brojnih umjetničkih projekata: “unutrašnji gledatelj”, koji određuje i mijenja oblike u ime javnog mnijenja, za vrijeme stvaranja djela, noseći u sebi kriterije konsenzusa. Michel de M’Uzan najbolje definira taj “pogled” koji je sastavni dio nas često nama unatoč te koji je u stanju podrediti stvaraoca i njegovu ekipu zakonima susretljivosti: primatelj, koliko opasan toliko i neophodan (za izlazak iz narcističkog kruga neproduktivne regresije), ono što psihoanalitičar zove “unutrašnjom publikom”, navodno predstavlja pogled roditelja kojeg dijete želi zavesti kako bi bilo voljeno. Ta je situacija u plesu opasna, kako za plesača tako i za gledatelja, čim je tijelo to koje se izlaže, pokazuje (kad je riječ o plesaču), te stimulira kinestezijom (kad je riječ o gledatelju).

Upravo odnos između pogleda drugog i tijela, te onog što se u plesnom djelu oblikuje, otvara koreografsko polje. Otuda proizlazi krhkost jedne tako složene mreže zrcalnih pogleda, i na planu narcizma. Pa ipak, nema sredine u kojoj bi se “unutarnja publika” odstranila lakše nego u plesnoj skupini, što ne znači da se zanemaruje susret s “pravom” publikom, uključujući i onu koja bi, ponukana tajnim i vrlo starim supstitucijama, mogla zastupati arhaičan “sud” o umjetničkim postavkama i tjelesnoj prisutnosti. Vidjet ćemo da su kriteriji čitljivosti i empatijske projekcije sastavni dio plesnog čina.”

 

 

TASK 6

IRMA: OPIŠI U NEKOLIKO REČENICA ŠTO ZNAČI BITI INTERPRET U MOJIM PROJEKTIMA.

Zrinka Šimičić:

“Znači sebe, svoje iskustvo, doživljaj i fizičkost staviti u službu problematike kojom se predstava bavi; znači pokušati biti kreativan s ponuđenim uputama i, premda ti s plesačima radiš tako da istakneš njihovu individualnost i specifičnost, interpret znači nastojati biti samom sebi uvijek iznova drugačiji i zanimljiv (teško!).”

 

Pravdan Devlahović:

“Ne bih kazao da se biti interpret u tvojim projektima razlikuje od tog pojma općenito. Bar za mene. Interpretu je važno da u radu sa koreografom jasno iskomunicira ono što se i kako interpretira. Svaka izvedba  bi trebala imati dva dijela: jedan čvrsti, fiksni dio koji nema previše odstupanja; taj je zajednički koreografu i interpretu. Ne mijenja se. Fiksiran je. Služi kao referentna točka za izvedbu. Ovaj pak drugi dio, više pripada interpretu. On ga stvara u prostoru između ovih fiksiranih dijelova i čini ga svojim.  E sada, što je taj prvi dio delikatnije izrađen – to je i prostor interpreta delikatniji i samim time čini izvedbu finijom u detaljima.”

 

IRMA: UTJEČE LI INTERPRETATIVNO SUDJELOVANJE U MOJIM PROJEKTIMA NA TVOJ OSOBNI AUTORSKI RAD?

AKO DA, KAKO I ZAŠTO?

Sonja Pregrad:

“Fizički rad, istraživanje i učenje ostaju u mom tijelu kao informacije ili kao fizičke misli koje se dalje misle. Također mi iz rada s tobom ostaje znatiželja prema lakoći pisanja pokreta i građenja sekvence.”

 

Zrinka Užbinec:

“Hm… Mislim da mi trenira percepciju i koncentraciju na tijelo, na detalje i preciznost u pokretu. Isto tako, čini mi se da kroz suradnju s drugima i interpret i autor mogu obogatiti svijest o vlastitom radu i odlukama koje donose. Bez obzira od koga na nekom projektu dolazila inicijalna ideja, ako se tijekom procesa odgovara refleksijom o vlastitoj poziciji unutar projekta i svjesno pridonosi modifikaciji te ideje, onda i interpret aktivno sudjeluje u stvaranju predstave i pritom uči o vlastitim stavovima i odlukama.”

 

 

TASK 7

CITAT IZ KNJIGE: IGOR STRAVINSKI “POETIKA GLAZBE U OBLIKU ŠEST  PREDAVANJA“

“Čim završi svoje umjetničko djelo, stvaratelj nužno osjeća potrebu da svoju radost podijeli s prijateljima. Posve prirodno, nastoji uspostaviti kontakt sa svojim bližnjim, koji u ovom slučaju postaje njegov slušatelj. Slušatelj reagira i postaje partner u igri koju je započeo stvaratelj. Ništa manje, ništa više. To što je partner slobodan prihvatiti ili odbiti sudjelovanje u igri ne daje mu automatski pravo da u njoj bude sudac.

Funkcija suca pretpostavlja kodeks sankcija kojim puko mnijenje ne raspolaže. I sasvim je nedopušteno, po mom mišljenju, postaviti publiku za suca tako što će joj se povjeriti zadatak da donese presudu o vrijednosti djela. Sasvim je dovoljno to što publika odlučuje o njegovoj konačnoj sudbini.

Sudbina djela u krajnjoj instanci ovisi, dakako, o ukusu te mijenama raspoloženja i navada publike; ukratko, o tome što publika voli. Ali sudbina djela ne ovisi o sudu publike kao da je riječ o presudi bez priziva.

Skrećem vam pažnju na ovu presudnu činjenicu: razmotrite s jedne strane svjestan napor i strpljivu organizaciju što je zahtijeva skladanje umjetničkog djela. Nesrazmjer između dužnosti osobe koja komponira i prava onih koji prosuđuju njegov rad je ogroman.”

 

FOTOGRAFIJE

Fotografirao Jasenko Rasol

1, 2, 3, 22: “Mi-Nous” (na fotogr. Pravdan Devlahović, Nikolina Bujas Pristaš).

4, 5: “Neka čudna vrsta” (na fotogr. Irma Imerzo).

6, 7: “Foto-plession” (na fotogr. 6: Sonja Pregrad, 7: Zrinka Šimičić).

8, 9: Nizovi fotografija iz filma “Trisolistice” (na fotogr. 8: Silvia Marchig, 9: Roberta Milevoj).

10, 11, 12, 20: “Vizita” (na fotogr. 11: Zrinka Šimičić, 12: Sonja Pregrad, Silvia Marchig, Drako Darko, 20: vizual predstave).

13, 14, 15, 16: “Eurovizija” (na fotogr. 13: Pravdan Devlahović, Nikolina Bujas Pristaš Pravdan Devlahović, Nikolina Bujas Pristaš).

17: “Sve za 10 kn”,

18, 19: “Odijelo ne čini čovjeka” (na fotogr. 18: Zrinka šimičić, Pravdan Devlahović, Nikolina Bujas Pristaš, 19: Zrinka Šimičić).

21: “U našem gradu” (na fotogr. 21: Zrinka Šimičić).